Ja nisam cool
nedjelja, 30.12.2007.
Samo da se javim
Nemam puno vremena, stalno nekuda idemo, pa evo samo da se nakratko javim. Došla mi je sestra, pa ju vodi ovdje i ondje, da ne bude gošći dosadno. Pripremamo se za doček, prejedamo još uvijek i to je to. Uglavnom. Idem popti kavicu sada, uživati u lijenoj nedjelji, nadam se da će te i vi. Pozdrav. |
- 13:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #
nedjelja, 23.12.2007.
Božić stiže, pa smo vrijedni. Kolače ispekli, kuću počistili, mačka okupali. I naradili se, ali mislim da je ipak najteže bilo mačku. Sutra je Badnjak, trebala bih naći nekekav poklončić najvažnijoj osobi u mom životu, mom dragom mužiću, za sve ostale sam se pobrinula. Tako sam napravila ovih par svjećnjaka, jako sam ponosna kako su ispali, i odmah sam odlučila da će to biti pokon.  Ne znam da li ću stići ovih dana napisati još koji post, pa vam želim sretan Božić, i za kraj, slikica našega bora. Da, već smo ga okitili, ali eto, žderonjić radi na Badnjak pa smo to napravili danas ujutro.  |
- 18:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #
utorak, 18.12.2007.
Tko o čemu, ja o Božiću
|
Dolazi nam Božić, omiljeni blagdan većini kršćana. I meni omiljen blagdan. Ukrasila sam naš mali stančić još prošli tjedan, to mi je najdraži dio blagdana, posijala pšenicu koja divno napreduje, planiram koje ću kolače peći... I razmišljam o tih preko 10 milijardi kuna koje će ljudi potrošiti da bi proslavili Božić. Čovječe, ispada da ne znamo ništa proslaviti bez da potrošimo pretjerane količine novca (isti slučaj bude i sa Uskrsom). Nitko u biti ne slavi Božić, svima je to izgovor da troše, a za puno njih i da se dodatno zadužuju. Čini se kao da nitko ne slavi dolazak na zemlju jedne zaista posebne duše, koja je čovječanstvo pokušala naučiti da bude bolje, da prašta, da se voli, poštuje. Nitko više ne sluša njegove poruke, koje svjetle kroz mrak od dvije tisuće godina. Često su ljudi tek za Božić samilosni, pa pomažu, doniraju u dobrotvorne svrhe, često tek u ovo vrijeme godine kažu, treba biti bolji. Trebali bi se zapitati : koliko sam ja bolji čovjek od prošlog Božića do danas bio, kroz cijelu ovu godinu? Mislim da bi to bio pravi način, da je to Krist htio od nas. A ne da si kupujemu skupe poklone i lažno se smješimo jedni drugima cijelu godinu. Zato se dragi moji zapitajte isto što i ja, što mogu napraviti, ne sada, nego svih narednih 365 dana da ljudima oko mene bude lijepše i bolje. |
- 20:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #
srijeda, 12.12.2007.
Kad neće televizija, ja ću
|
Ovo je novi spot grupe Elemental, našla sam priču o njemu na portalu 24 sata. Spot je super, kao i pjesma, koja je pravi epilog ovih naših nedavno prošlih izbora. Ma općenito, dobar je komentar svih naših izbora! A i volim Elemental, inače, pe eto. |
- 19:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #
utorak, 11.12.2007.
Jedna prava predbožićna priča...
 Stvarno sam grozna, evo šta sam napravila u nedjelju. Išli smo kod šogorice slaviti polaganje njenog vozačkog. Došli mi tako prijepodne, pristavili si kavu, počeli guliti krumpiriće, kad naiđoše njihove dvije kćeri iz crkve. Jedna ide u osmi a druga u drugi osnovne. I pitam ja cure šta je doneo Nikola i djeca mi se pohvale. Mi nastavimo priču o darivanju za Nikolu i šta je tko kome stavio u čizmicu i tako. Sve pred djecom. I ja GENIJALKA ujna zaključim da one znaju da Nikola ne postoji. Izroštiljali mi meseko, napucali se finih kolača i sjeli poslje napornog posla da pijemo kavu. U to ti ja pitam šogoricu da kada je njena najmlađa kćer saznala da ne postoji Nikola i Djad Mraz. Na to ona meni odgovori da ne zna, da sam joj to ja sad otkrila!! A joooooj. I djete me onako razočarano pogleda, ma šta vam dalje kažem. Baš mi bio bed. Uglavnom, kasnije mi je rekla da mi ništa ne vjeruje a ja sam joj rekla da ni ne treba, da nemam ja pojma. Koji bed, upropastila djetetu veselle. Ma još se oni i potrudili i napisali joj pismo od Nikole i sve... Ma bolje da ne spominjem.   |
- 21:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #
nedjelja, 09.12.2007.
Najteže je pobijetiti samoga sebe
|
"Tesari oblikuju drvo; streličari oblikuju strijele; mudri oblikuju sebe." Buda Ljetos sam krenula na vozački, ako se sjećate, i da priču skratim (pošto samo polaganje nisam) još uvijek nisam položila! Dva puta sam pala na vožnji i uzela još 10-tak dodatnih sati. U međuvremenu, otprilike 2 i pol mjeseca nakon mene, upisala se i moja šogorica u autoškolu, i ovaj tjedan položila vozački ispit. I ondak, dragi moji sam se ja zapitala (ne i prvi puta). Što ja to radim krivo?! Hm. nije to ni prvi puta da mi se tako nešto desilo. Naime, upisala sam ja i faks, jednom davno. I trebalo mi je 9 godina da ga završim. Skoro svi koji su se upisali kada i ja, pa i jednu, dvije ili tri godine nakon mene, završili su faks prije mene. I tada sam se ja zapitala, puno puta, šta ja to radim. Davno sam odlučila da nikada neću biti jedna od onih jadnih ljudi koji su zavidni drugima što su sposobniji ili uspješniji od mene, pa tako nisam ni sada htjela nikakove ružne emocije usmjeriti prema mojoj šogorici koja je zaista jedna draga osoba. Pa sam bila u bedu, govorila si da sam smotana, da meni to ne ide kao i njoj dobro, da nisam taj drugi puta imala sreće i sve tako... I onda sam došla do svog faksa! I onda se sve posložilo. Stvar je vrlo jednostavna - nikada se nisam dovoljno potrudila. Oko ničega u svome životu. Bila sam svjesna toga i prije, ali naravno da sam uvijek našla dovoljno dobar izgovor da to opravdam. Upisala sam fakultet koji nisam htjela i nisam ga zavoljela do kraja sudiranja. Krenula sam učiti voziti auto a nisam bila baš zainteresirana, ali - moraš, trebat će ti i eto. Do sada sam uvijek sama prihvaćala te izgovore, sada nešto se umeni promjenilo i ti izgovori više ne prolaze. Trebala sam od faksa odustati odmah nakon prvog ispita i uopće ne ići u auto školu ili se potpuno posvetiti tome na što sam se odlučila. A ja sam uvijek bila na pola puta i zato mi nikada život nije tekao onako kako sam ja to htjela. Uvijek sam smatrala da mogu i bolje. O, imala sam ja bljeskova, i tada sam briljirala. Znate, promatram uvijek ljude oko sebe, pa tako gledam jednu svoju prijateljicu. Nikako joj život ne ide u smjeru u kojem bi ona željela. I ona se uvijek pita - zašto? I mi svi vidimo zašto je to tako, samo ona ne. I ja sam se uvijek pitala, radim li ja tu istu stvar. I negdje duboko sam bila svjesna da sam ista takva. I neki dan je u mojoj glavi sve to sjelo na svoje mjesto. A nisam se nikada potrudila do kraja jer me bilo strah, šta ako tada ne uspijem, da li ću biti totalni promašaj. Ipak se uvijek najteže boriti protiv samoga sebe. Zato, držite mi fige,krećemo na novi put. |
- 11:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Siječanj 2009 (2) Prosinac 2008 (1) Lipanj 2008 (1) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (6) Studeni 2007 (4) Listopad 2007 (2) Rujan 2007 (2) Srpanj 2007 (4) Lipanj 2007 (6) Svibanj 2007 (1) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Dobrodošli! Ispočetka ovaj blog trebao je biti odraz mojih razmišljanja, nada, želja i još koječega. Ali nisam ja za to, pa je postao jednostavno komentar moga života i na neki način moj pokušaj pronalaženja novih prijatelja.  U luci naš brod već mirno pluta, nad brdima lebde dasi vjetra ljuta. U azuru mora staza je slana, kobilicom broda još neuzorana. Vodomara jata kraj mirnoga žala, podmukli ocean se odrekao šala. Veseli mornari bodri u slobodi, dođi sestro srca i samnom zabrodi. Shelley
Neke mudre riječi.....
Život mjeriš onim što si naučio, ne tim koliko si kalendara imao. R. Bach Ima neznana formula koja određuje odnos između radosti i bola u našem životu. Stradanje i grijeh se upotpunjuju kao kalup i njegov odljevak. Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo. I. Andrić Svaka škola za obuku slobodnih građana mora ih na početku naučiti da ne vjeruju, a ne da vjeruju. Mora ih naučiti da postavljaju pitanja, a ne da prihvaćaju gotove odgovore. B. Herbert Tesari oblikuju drvo, streličari oblikuju strijele, mudri oblikuju sebe. Buda Vatra gori i u Grčkoj i u Perziji no ideje dobra i kriva razlikuju se od mjesta do mjesta. Aristotel Oni koji imaju sve, ne cjene ništa. Oni koji nemaju ništa, cjene sve. B. Herbert Vidjeh nebeske anđele, koji gledahu u mene kroz oči prekrasne žene. Vidjeh i đavole koji bjesnješe u srcu pakosnog muškarca. Onaj tko ne vidi anđele i đavole u ljepoti i zlu života, bit će gurnut od znanja i u njegovoj duši neće biti ljubavi. K. Gibran Sve što je rođeno mora nestati. Budući da ne postoji spasitelj izvana, na svakome je od vas da postigne vlastito oslobođenje. Buda |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||